Lijepa noć…

U Mostaru… Stvarno lijepa… Ne znam kad je padalo ovoliko snijega… Sad je u fazi topljenja, zaledilo je i onaj led staklasto pršti pod nogama… Hladno, ali bistro svuda unaokolo… Izašao sam, kao i uvijek noć pred ispit, i napravio veliki krug po gradu, smirivao se i slušao bat koraka. Nigdje žive duše, nebo vedro i tiho. Vidio sam Velika kola, tražio sam i mala, al od siline zvijezda /ili moje loše orijentacije nisam ništa razaznao. Kao da sam ušao u onaj kutak praznine gdje su pravila off-line, vrijeme zamrznuto kao mlijeko, a prostora pun horizont. Podsjetilo me na onu pjesmu od Rilkea, pa je prilažem na kraju..

Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim. Ja možda i neću polučiti zadnji, konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga, tog prastarog tornja, već hiljade ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.

R. M. Rilke

7 komentara

Komentariši