Hokus pokus…

Hvala Prijatelju koji se tek priključio blogu, i koji mi je svojim komentarom pomogao odlučiti da ipak stavim neku pjesmu na blog. Iako sam se toga do sada libio… Ne znam ni sam zašto… Možda nisam bio načisto sa samim sobom… Nebitno i uglavnom, sad ću početi i lijepiti pjesme po ovom blogu, pa kud puklo da puklo! Nije igrač dok krv ne poteče! 🙂 Kontao sam nešto umjereno i meko za razbijanje leda, ali jok! Evo odmah u vugla, a one mekše ću lijepiti poslije… Danas je, inače bila dobra večer! Bio sam na probi i radili smo dobro! Dobio sam nove cipele, proljetne, po sniženju… Budzašto a odlične, za 32 KM, čudo od smeđih cipela na rajferšlus kopčanje… Mmmm…. Što ću da hodim ponosito kad snjegovi odu… 🙂
Eto, ide pjesma…

Pucaju nam veze

Čekam te i čekat ću
Iako mi želudac govori
Da se javiti nećeš
A i susret nam je bio slučajan
Ti se krećeš u krugovima svjetla
A prah što škripi pod mojim nogama
Stvorile su suze, zle i tužne
Ništa nije jednostavno kad ničega nema
Samo ostaci i strvine, nekad bogatog društva
Samo cigani od nekad ponosnog naroda
Koji je znao da šeta
I da se računa

Prodali su nam oružje
Nasmijali se i odmakli
Ostali su krediti za snove
Jarmovi i jarmaši kruže s kolutovima dima oko očiju
Kruže s kolutovima baruta oko prstiju
Jedina svjetla pod našim kašikama šapću
Kao krijesnice putokaza i opomene
Za Vas daleko od Nas

Oni koji ne pamte otvorene putove i ceste
Sad bijesni gore u pomami strasti koja strasti traži
Dok ih ne uspavaju američki filmovi
U kojima studenti putuju Evropom da nađu sebe

Jutra metu mladiće s ulica
Majkama od suza ispadaju zubi
Sahranili su Um
CNN je prenosio sahranu i dostojan obred
Ovjde su sahranili Um

Nad ovim prahom što škripi
Čekat ću te, ipak
Jer si otvorena cesta
Koja mi ne da prah da postanem
Još…

13 komentara

  1. “Ne zurite u pjesnike, mladici.
    Ostanite sto duze u predpjesnickoj fazi.
    Biti pjesnik u zivotu nije isto sto i biti pjesnik u prici.
    Poezija to su porazi.

    Na kraju mozda vas zaista cekaju ruze,
    ali dugo je samo trnje, i slijeva i zdesna.
    Ne zurite u slavu,mladicima ostanite sto duze,
    a kad ne mognete vise,onda ce se i roditi pjesma.”
    I Sarajlic,1964

    My respect

Komentariši