Istina, ne smijem više praviti ovolike pauze al… Kako naš narod kaže (ma koji to bio) -jebi ga. Bijah na još jednom dream weekendu pred prvi maj, zaključno, dakle s prvim majem. Uzgredno, čestitam prvi maj! (Nije li divno u istoj rečenici ponoviti istu stvar tri puta… Toliko oslobađajuće… :)) S istom osobom o kojoj nisam htio pisati na blogu. To obećanje još uvijek održavam. Ali mi je bilo divno. Sad sam sav mek i osjećam kako mi rastu sabljice u torzu. Pod sabljice mislim na onu sobnu biljku a ne neku prenesenu maštariju. Samo čekam da mi neka propupa kroz rame, pa da me netko, onako, zabrinuto upita: Hej, šta ti to trakasto i zeleno s žućkastim vrhom raste na ramenu? A ja, onako šeretski uzvratim: Pa sabljica. Hmmmdaa.. Jučer si ogulih komad kože u obliku malog trokuta s kažiprsta. Danas djeluje dosta zanimljivo… Uključujem se opet, obećavam!
Pauze….
…znači uživalo se…hajd fino…hahaha sabljica – nemam predstave kako ta biljka uopšte izgleda…pozdrav…
otkad ja nisam bila ovdjeeee, eee 🙂
uglavnom, kako je lijepo osjetiti nečiji dobar “feeling” :)))
p.s. izuzev ovog prsta :s 🙂
pa gdje si ti covjece?
dobrodosao nazad…nema nista ljepse od covjeka u dobrom raspolozenju….samo ne supkaj taj prst previse;)
hehehe.. “pa sabljica”.. ludo 🙂
:))))
eh nek si i ti dosao:)) ovakvi izostanci su uvijek opravdani:)
e pa stvarno nema vise smisla
ccccccccccccccccccccccccccccccccccccc
i ostavi tu kozu jadnu na miru;)
buraz falili su ovi postovi, ako si se tamo zatelebo nemoj raju zapostavljat…;))..welcome back!