DAN KAD SAM NAPUSTIO RODNI GRAD V.

Ekrani su prikazivali nekog crnca u crvenom dresu kako zabija gol i neopisivo se raduje nakon. Zubi su mu blještali dječijom srećom dok su suigrači poput vukova skakali na njega. Vilica mi je drhtala nevjericom zajedno s obrazima i trbuhom.
Ljudi su opet izmilili oko mene. Kukci balegari su ih koturali niz ulice poput smrti što tapka iza svakoga od njih. Osjećao sam se neopisivo tih u tom trenutku. U svojoj glavi sam pokušavao složiti zid od crvenih opeka koji bi mi rekao da li je bilo išta suvislo u ovom momentu koji sam upravo proživio, il’ se to samo moja vrela julska mašta igra sa mnom. Ne znam, sve cigle su mi se počinjale mrviti kad bi došao do sredine. Proključala čudovišta zamaskirana u ljude koji se koturaju unaokolo su me gledala. Prešao sam rukom preko lica. Suze su bile stvarne i njihova vlažna korita još prisutna na mojim obrazima. Poželio sam da se gol kupam u bistro plavoj rijeci punoj mahovine. Ta želja je bila tako daleko od moje trenutne pozicije da sam krenuo dalje nesigurnim i klecavim korakom.
Loptice od platana su padale po trotoaru poput višnji na uzoranu zemlju ispred mog omiljenog kluba. Ušao sam i sjeo. Naručih dužu kavu i dvije tekile. Nadao sam se da će uhodani ritual limuna i soli staviti tačku na sve strahote današnjeg dana. A uz kavu ću da polako razmislim o svemu.
Konobar je buljio u mene kao da sam Mefisto dok mi je redao naručeno po stolu. Crne oči su mu plamtile. Imao je dugu smeđu kosu i bradu koju je njegovao radničkim rukama od svog 35og rođendana. Zar, kad je uvidio besperspektivnost života nekvalificiranog radnika sa obijesnom ženom i neplanski uzgojenim djetetom, poželio je imati nešto lijepo, jeftino i samo svoje. Stoga je pustio bradu. Spustivši pogled na nju, učinilo mi se da je počela da buđa od isuviše kreme. Ali razloga je moglo biti na hiljade. Očit pokazatelj kako višak njege ubija i tijelo i duh.

2 komentara

Komentariši