Osijek..

Osijek je grad parkova, komaraca i žena sa potpeticama. Katedrala Petra i Pavla je ukusno zdanje koje se diže u nebo gracioznošću i suptilnošću koje daje ukrasna cigla od koje je građena. Nastavlja se na trg koji ima grijanje od ispod. Jedan od par u Europi, kažu. Lutao sam po parkovima, obali Drave na kojoj se natiskuju kafići kao na moru. Dugačka ulica po kojoj niču ulazi u velike parkove vodi do Tvrđe, koja je sad gradsko izlazište. Nakon što sam provirio u Katedralu i obližnji Kapucinski samostan, prilegao sam u parkiću niže trga i odmorio tijelo koje se motalo po cesti posljednjih jedanaest sati, otišao sam u šetnju. Prolazeći pored ženskog srednjoškolskog doma čije je dvorište bilo posuto bijelim radama i mirisalo na herbarij, ugledao sam kafić savršen za popodneva. Dva okrugla stola između dvije stolice uz samu cestu. Nedaleko od Evangelističke crkve (koja je bila zaključana), također građene od ukrasne cigle, sjeo sam u taj kafić, doznao da se zove Jeger, a ulica koja se protezala pokraj njega – Jegerova. Tu popih dva Osiječka piva i ustvrdih kako je to pivo, koje se smatra najlošijim hrvatskim pivom, jako podcijenjeno. Večer sam proveo u Tvrđi, noć u Jezuitskom samostanu, gdje sam se prošvercao uz skupštinu Cromsica, hrvatske studentske organizacije studenata medicine, koja je spavala u samostanskom svratištu. U jutro sam sa Petrom prošao kroz plac, popio kavu na Dravi, i, oko deset i pol ujutro (par sati kasnije nego sam planirao), zaputio sam se ka izlazu iz grada, provjeravajući traku u džepu, kačket na glavi, bocu vode koja je izvirivala iz ruksaka.

Komentariši